Zaruke su prekinute!!!Zelim da svi znate!Ja i Alic smo prekinuli!Sta se desilo,zbog cega kako ne pitajte!!!Ni ja sama ne znam sta se desilo s onim parom koji je izgledao kao "najsretniji na svijetu".Ljudi kazu kad se najmanje nadas desi se ovako nesto....Upravu su,,,I da vas obavjestim prije 3 dana bilo je tacno mjesec dana kako nismo u vezi....


Aaaaaaagrrhhh!!!!Htijela sam da se derem,osjecajuci nakon dugo vremena tjeskobu u sebi!
Eksplodiralo je..rasprkalo se u stotine komadica.....Nisam htijela da vristim,da plachem...Zadrzala sam dah dok oluja prodje...Posljednjih mjeseci cinilo mi se kao da hodam pod vodom i dok su drugi uspijevali normalno kretati se i savsreno funkcionirati ja sam bila usporena,udaljena miljama svjetlosnih godina od stvarnosti.Kao kad zaronis i potom otvoris oci u nekom drugom svijetu,tako se i meni neprestano cinilo da sve ovo sanjam....mislila sam da je nemoguce da se ovo desava bas meni!Osjecala sam kao da posmatram tudji zivot bez mogucnosti utjecaja na njegov tok,osjecala sam se kao lik iz sna osobe koja sanja...Podsjeca me ovo na ANU KARENJINU!Ja njegova Ana...On moj Vronski...Nasa ljubav N E M O G U C A!Veceras sam se htijela osjetiti tuznom,htijela sam da se otapam utopim u vlastitom sazaljenju,zelim da vristim da se derem,da placem,da me neko zagrli....cvrsto kao nekad on!Ovaj put sam znala da mi je tek sad doslo svega do grla!Veceras je vecer kad mislim na njega...i ove suze koje zele popustiti i prijeci granicu moje brade samo su suze olaksanja znas???Sluze tome da se ponovo osjetim ljudskim bicem koje cezne...Nocas mi je potrebno...Nocas zelim da ceznem za tobom!Nocas je moja noc!jOS UVIJEK te volim...Dovoljno dobro to osjecam!Jos uvijek ga volim!!!!Osjecam tvoj miris u svojoj sobi..Miris je taj koji posljednji ostaje u sjecanju,vise se i ne sjecam najbolje kako izgledas,koji prostor ispunjavas ..ali jos uvijek se sjecam onih sitnica koje najvise bole..Sjecam se tvog lijepog i bogatog osmijeha,tvoje koze.....Boze jeli jos uvijek meka???Zelim ti pisati veceras,zelim ti pricati o muzici koju slusam,o notama koje me ubijaju,o nasim slikama koje gledam,zelim ti pricati......zelim se derati na tebe..zelim te kazniti sto si unistio sve ono nase...nase ljeto,nase more,nase vecere...sve ono nase sto se na prste prebrojati ne moze!NOcas tako dobro ispunjavas supljine u meni,Po prvi put samoca nije gorka...po prvi put samoca nije ruzna...Ona je po prvi put za mene odmor....Ako ista znam onda je to biti sama,dobro samujem..ponosio bih se sa mnom da vidis sve to!I sad....Dodirni mi usne usnama... Ispucale i krvave od samoce, cekanja, nadanja..Sanjam....Da cemo se sresti opet nekad na nasem polju,pokrivenim mjesecevim sjajem,opkoljenim zvjezdama,srest cemo se tu na tom mjestu gdje pocinje i zavrsava sve...sa istom onom nasmom pjesmom!Srest cemo se tu i smijat cemo se sa suzama u ocima...I tad ces me zagrliti...Osjetit ces strah,zelju tugu i srecu,vatru i led...Sve ce se pomijesati tad u tebi bas kao sad u meni...Opet ces osjetiti da sam tvoja....samo tvoja kao da tudja nikad nisam ni bila...Osjetit cu da si moj...samo moj...kao da njen nikad nisi ni bio!Trcat cemo kroz ona zelena polja naseg kraja ,valjati se po vlaznoj travi... Opet cemo posmatrati nase zvijezde i osjecati u grudima onaj isti nemir,..onaj stari nemir...koji covjeka ponese daleko od stvarnosti,....Grlit ces me cvrsto...ljubit ces me kao da je prvi put!Pricat cemo o nama kao o nekim strancima kojim ni imena ne znamo,zaborav ce prekiti svu tugu koja "nas"je ispunila sada,prekrit ce i one neprespavane noci i suze....SvO ono ludilo...Sve one pijane noci PROVEDENE zbog tebe...Sa istim zarom govorit cemo o nasem proljecu,o nasim davnim snovima,presutat cemo one teske rijeci i sa osmijehom reci "GOTOVO JE".Necemo se okretati za bolnom  prosloscu,postojat ce samo taj trenutak NAS i NECEMO traziti krivce bit ce sve jedno,znam...izdrzat cemo....Nasa je ljubav jaca od svega...lazhem samu sebe...Nasa ljubav nikad nije bila jaca od svega...Kad me pronadjes....mozda necu biti ona ista...bIT CU Sa kojom borom vise,sa rukama ispucalim od samocemnogama premorenim od lutanja,ali u dusi...OSTAT CU ONO DIJETE...KOJE SI VOLIO!!!!!!!!!!Isti onaj sanjar...isti onaj romanticar...tvoja maza....tvoja mala curica....Ni jedan tvoj udarac vise ne moze me zaboljeti...MOZE ME samo ojacati,padala sam i prije,otresala prasinu sa sebe i opet ustajala,trcala dalje...Uvijek sam imala svoj cilj...svoje snove..Vratit cu se...Vratit ces se....Nastavit cemo tamo gdje smo se spotakli..sve ce biti isto..kao da se nista nije desilo...Cekat ces me???Sa tim istim osmijehom  u ocima,sa istom recenicom na usnama "Volim te bebo".Opet ce proljece biti nase...opet ce more biti ispunjenje naseg sna...Ovaj put niko mi nece oduzeti onaj nas mali dom ispunjem toplinom i ljubavlju...naseg malog Arijana i Emicu....Ovaj put...Niko mi nece oduzeti snoveee!!!

          SVE JE TAKO STVARNO U OVOM PROKLETOM SNU!!!!!!!!!

Lutam tu kroz puste ulice... Slutim da si opet uz mene
Tvoja njeznost meni znaci sve... Ona vodi kad je najteze
Sjecanja i snove moram sacuvati, ja znam jos te zelim ali to ne znas ti..
Ova prica ce se pamtiti.. Probudit cemo sapat vjecnosti
Vjetrovi zivota su jednom zaplesali.. Svojom snagom ljubav tada probudili...
I jos uvijek zivim za najljepsi dan.. Opet te ljubim, osjecam, kao nekada
I jos uvijek zivim za najljepsi san....
Iz kojeg me budi i otima
Dah svitanja...
SANJAM IZGUBLJENO...Sanjam ono NESUDJENO!!!
p.s
Ovo na pijesku pisali smo ON I JA!!!

Ljeto polako umire.Zivi svoje posljednje dane!Palo je na smrtnu postelju!Gledam ga,a ne mogu mu pomoci.Umire moje najdrazhe godisnje doba...Napusta me!Preostaje mi samo da skupim sve svoje ljetnje stvarcice i uspomene...stavim ih u jednu malu kutiju...Da sacuvaju miris julskih noci,da me podsjete na provod,na ljetnu ljubav...da budu moj podsjetnik...bas sad...sad kad me napusta!Tako je tesko gledati kako odlazi!Kako nestaje onaj mir,ljetna tisina,i paleta svih ljetnih boja,toplina,boja tihih,toplih i mirnih noci....Sve ce to da nedostaje meni!Ali sudbina je takva...Sve dodje i prodje!Kako doslo tako i proslo!

Znam da svi mislite da sam vas zaboravila...ali ne nisam!Nisam imala vremena da vam pisem.Ovo ljeto sam iskotistila za svoj dusevni odmor!Prijalo mi je zaista!I sad kad pomislim da ce stici jesen na nasa vrata....rastuzhim se....tako mi je zao ljeta...mog ljeta...Nisam isla ni u Paris ove godine....Bilo mi nekako prece da polazhem vozacki.I pogodite????????Vasa ja je polozhila!Sad mi preostaje da mi kupe auto...I to je zivot!!!!!!!Samo provod!!!!!!Jao...danas prvi dan skole....Opet stara raja...Bas mi je drago sto sam sviju vidjela...ali kad pomislim na strebanje muka mi!Ja i Kanita smo zauzele jako dobro mjesto...Superiska za prepisivanje....Profe uvijek iste!!!!!Samo smo mi sad uhvatili furisati po skoli...mi glavni...MASTURBANTI...grr zeza me tastetura htijela sam napisati MATURANTI!!!Exkurzija folovi golovi...bit ce posla i provoda ove godine!Svega pomalo....Sta da vam jos kazhem nista se nije bas promijenulo kod mene,samo sam vas se pozelila puno!Nadam se da ste i vi mene:)

Sto se tice ljubavi...hm...sta reci...jos uvijek sam s mojim Sanelom...sad ce 10.09 8 mjeseci...I can't bealive ali stvarno je tako....Sretno smo zaruceni...Posvadjamo se ponekad...ali to je za svaki par normalno...POslije suza smijeh...POslije kise Sunce...bas tako nekako i dodje!Neg da ja vas ne gusim vise...htijela sam samo da vam se javim!pPisat cu vam ako se sta desi ako se sta promijeni....

Nadam se da ce i vama nedostajati ljeto....meni hoce jakooooooo :(((((((( smrc....

Barem sam uspijela sa svojim dragim otici na more...to mi je najdrazha ljetna upomena...Nju necu staviti u kutijicu za uspomene...odlucila sam da je zakljucam u moje srce...i u moj razhum...Koji ce pamtiti svaki detalj,svaku sliku,svaki poljubac....sveee!!!!Ljubim vas i jojim puno!!!!!!!

Moj odlazak je nocas ranio nebo....Sudbinu je vjetar raspuhao u vise smjerova...Svaki nacinjen samo za sebe...A ja???Izmedju neba i zemlje...u nekom malom skrovistu zivim??Pod kucicom od slame...Ispunjena bolom i toplinom,srecom i tugom!Gdje je uopce ta kucica???Izmedju sjevera i juga..istoka ili zapada???Ne,ne znam!Znam samo da postoji,da ja zivim u njoj....Da postoji ispred mog skrovista jedna mala drvena ljuljacka...na kojoj se ljuljam...Koja me cini sretnom...Koja potiskuje tjeskobu i jad u meni....Znam da postoji i jedna rijeka...VRBAS,,,,,Cesto je gledam...Gledam kako noc u nju tone...Gledam u taj trenutak sto spaja javu i san...srecu i tugu...Vrbas tece negdje daleko...Na njemu caruje tisina noci...Pogled u prazno i zamisljena sjena...Poigrava se s rijekom...A ja je nijemo i tiho gledam...Gledam kako dodiruje male valove Vrbasa koji pravi vjetar...Posmatram sve to sa strane...Lutam po tami pogledom...Zamisljam mene i njega...Tako je sad daleko od mene....Nebo prepuno zvijezda...Jos dugo ce da krase nebo...Jos malo otkucat ce ponoc...Znam doci ce on....Doci ce u moje snove...U petak ce doci....Ali ne u san nego u stvarnost...Jos malo i stvarno ce biti tu sa mnom...Gledat cemo zvijezde radosnice...Gledat cemo mjesec kako spava...Slusat cemo Vrbas kako zubori...Pticice kako pjevaju...Nedostaju mi noci ove tvoje ruke da mrse moju kosu...da dodiruju moje lice...Nedostaje mi tvoja blizina...Tvoje sve!!!!!Kad nisi tu ja nisam ziva...Kad nisi pored mene moje je tijelo zaledjeno...mrtvo....Svaki tvoj dolazak ozivi i onu posljednju iskru pozude u meni....Moje skrovise ispuni toplinom...Svojom plaletom boja na mojim usnama iscrtas osmijeh....Ozivis i posljednju kap tisine i mrtvila koja se uvuce u meni kad nisi tu....Osjecam da zivim u sjenci tvoje sjenke...znam da to znas...Sminkam stvarnost tvojom bojom...drugacije ne znam i ne umijem...Tvoje oci...crne kao noc...duboke kao more...Tvoj pogled ceznjiv i topao...Tvoje ruke...tako mehke i njezne...Tvoji poljupci najtopliji....Tako lijep i nestvaran...Nacinjen za mene...Moj i samo moj.....A ja..???Samo onda kad pripadam tebi...tad konacno pripadam i samoj sebi...POtrebo mi je sto vise tvoje ljubavi sa sto manje rijeci..Prodnadji onaj nas jezik...nas samo nas...koji se krije u tvojim ocima..I voli me,...Voli me kao prije...kao sad...Voli me zauvijek......

Volime onoliko koliko ja volim tebe....

Volim te LJUBAVI!!!!

P.S-OVO mi je jedna od najdrazih slika.....dobila sam je od mog bjace ENVERA....Hvala ti bjaco...Voli te tvoja seka....

P.S

DANAS NA DANASNJI DATUM  10.07.2007 ...MENI I MOJOJ LJUBAVI JE "POLUGODISNJICA"(6 uspijesnih mjeseci nase veze ....ne mogu da vjerujem ali tako je!!!)Ljubavi....zelim ti sretnu nasu polugodisnjicu....zelim da se svaki nas zajednicki dan pretvori u vjecnost...zelim da nasu buducnost ispuni topli dom sa puno malih alica...!!!!Zelim da uvijek kuham za tebe kao i do sad...Zelim da mi govoris da me volis svake sekunde...da si uvijek pored mene...da me volis kao sad...i da sve ovo traje onaj mali dio vjecnosti koji se zove ZAUVIJEK...Zauvijek od kolijevke do groba....samo tvoja....ALICKA...Volim te ALicu!!!!!!

Dok sam mislila da je sudbina meni dodijelila tugu kao nagradu za cijeli zivot...Osvrnula sam se oko sebe....I danas je vec punih 5 mj kako se moje misljenje promijenulo....Kako vjerujem da je sudbina podijeljena u epizode....Ovaj put sudbina je dodijelila meni ulogu srretnice!IOvaj put sam naucila sta znaci "OPSTANAK",sta znaci voliti i nauciti boriti se za ono sto volis i zelis!Sad mi tako slatko zvuci cuti tu rijec OPSTANAK!Do prije godinu dvije ja sam znala samo da tonem ka nazad,moje sjenke proslosti su me vukle pokusavajuci pronaci zaborav koji nije bio moguc,trazeci gumicu koja se moze naci ali ne moze izbrisati....Ali sam ipak shvatila...da postoji NEKO....neko ko moze da izbrise svu moju proslost!Shvatila sam to prije 5 mjeseci...

Onog dana kad sam upoznala drugo srce sa svojim,to srce koje sam upoznala pomoglo mi je da shvatim da santu proslosti imaju svi da u "njoj ne vrijedi zivjeti".Jucer je jucer,danas je novi dan,sadasnjost ,nase daljne sutra ogledalo nase sadasnjosti,a prah proslosti!Sanele...ljubavi mog zivota ..ti si sad moja sadasnjost,budunocnost,moj san,moja zelja,moje sve!Za nas proslost treba da bude samo sjenka kojoj NIKAD ne smijemo dopustiti da nas obuzme!Ona treba da bude samo podsjetnik da ne bih i dalje unistavali nase snove...zelje...i zajednicku buducnost!Sad vise nego ikad.....treba da budemo jaci,jos vise da se volimo.....Nikad necu zaboraviti zubor vrbasa tu noc....cvrkut ptica....tako su pjevale drugacije nego inace....Nikad necu zaboraviti onaj mali drveni stolic.....tvoj zagrljaj....poljubac...i ono pitanje "Sta ti mislis raditi ostatak svog zivota?"Nikad necu zaboraviti onaj trenutak kad su mi prolazili trnci tijelom....dok si mi stavljao prsten na lijevu ruku!Dok si mi pricao o nasoj ljubavi,osjecanjima,dok si me ljubio i saputao da me volis...dok si mi pricao o nasoj zajednickoj buducnosti...o nasim malim alicima!!!!Nikad neccu zaboraviti taj trenutak.(nase zaruke)...koji je obiljezio nasu dalju buducnost...i koji je ucinio da se osjecam kao najsretnijom i najvise voljenom djevojkom na svijetu....Volim te najvise na svijetu..Sada...i zauvijek...tvoja mala.....buduca....A L I C K A!

Prekretnica moj zivota...Smjerovi se tako cesto mjenjaju...Zatvorim see u okvir proslosti...Prisjetim se nkih rijeci....I konacno osjetim da bole...tako malo rijeci....koje toliko bole..tako male...toliko bolne!ZAR SAM GA TOLIKO POVRIJEDILA???Pa,jos se i pitam...???Znam da jesam!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Cudno!Jedna pogresna rijec u nepovoljno vrijeme,srusi puno toga...Znam,istina boli!Ali ne mogu je mjenati...takva je kakva jeste...Ne vrijedi odricati se...ne vrijedi lagati!Ipak je to moja proslost!Nakon mojih rijeci...gledam kako mu se tijelo ledi...stoji nepomicno,kao da je umro,ali ne nije...on je ziv....on dise....moje su mu rijeci nanijele previse boli!A ja stojim...i gledam sve to nepomicno....Koljena mi klecaju!Tijelo  mi trne....Ne znam sta reci...Kriva sam,lagala sam.....KAJEM SE....ALI KASNO!!!Ovo mi nije trebalo!Njegove su rijeci mrtve,one su izgubile sjaj!Usne su mu meke,dodirujem ih...a on??On i dalje suti!Od ove istine kao da je postao nijem...Zar je svu nasu ljubav prekrila tama???Misli su mu crne...noc jos tamnija.Trnem od straha ocekivajuci bilo kakvu rijec...Ocekujem da ce se oteti iz njegovih usta,misli kao da ga streljaju...Osluskujem vjetar,zelim da na svojim krilima donese novu nadu,uzdah i zelju!Plasim se...Nadam se...Plamtim...Komad ledaTrazim neki spas....Hranim se jadom,placuci se smijem....Kao da su se smrt i zivot zblizili...A suze i bol sprijateljili...Misli olovne i teske....Bolan zvuk u mojim usima...."JA SAM GA POVRIJEDILA"...Ne mogu sebi oprostiti....Ja ga ne zasluzujem!!!!Zarobljenja sam u okovima briga!Znam...OPRASTA MI...ali...NE MOZE ZABORAVITI!vOLI  ME.....i sa mojom tamnom prosloscu!I s njom i bez nje...Voli me!!!!!!!!!!!!Oprosti ljubavi,oprosti sto trazim da zaboravis nezaboravljeno....Oprosti sto istina boli....Oprpsti sto sam iskrena!!!Oprosti sto te volim....Zelim da si uz mene!!!!Da prislonis svoje njezno lice uz moje,da pustis da suze skupa liju...Pusti nek se nasa srca spoje,pusti neka budu "jedno".Zagrli me snazno,pusti nek suze padaju,pusti da umrem na tvojim rukama....pusti da placuci se smijem,pusti da ti jos jednom kazem da te VOLIM,pusti da zvijezde sa mnom placu,pusti nek nebo tuguje.Ova je istina bila gorka..mnogo sam se kajala,mnogo sam grijesila.Osjecam se kao uginulo cvijece bez mirisa...Ja sam izmedju zivota i smrti...izmedju jave i sna....PUsti me!!!Pusti me na tren da oprostim sebi,da oprostim mojim rijecima sto su ti bol nanijele....Pusti me da za nasu bolju buducnost molim..Samo pusti da te i dalje volim...Bebo izviniii!!!!Znas da nisam htijela!!!!Hvala ti sto si mi oprostio!Hvala sto ovu nesavrsenu  osobu volis savrseno!!!VOLIM TE BEBO MOJAAAAAAAA!!!!!!!Zuvijek tvoja mala ALICKA!!!!!!

Cudno je kako nekad tisina zna da boli...Kako kisa zna da lije u pravo vrijeme...Nije me pustila da placem sama,,,Moji prijatelji su i ovaj put bili uz mene....Taj tuzni sum vjetra jecao je skupa sa mnom...Sibao mi lice i brisao suze.....Nebo se otvorilo.....Place i jeca od bola....Placem ja,place nebo...zvijezde se ugasile....mjesec je odavno pobjegao...skrio se negdje daleko od ove oluje.....Oluja u meni....Oluja napolju...Prelom oblaka....Prelom u meni.....Ceste mokre.....Kao da su i one plakale skupa sa mnom....Jad,tuga,bol...ocaj...Osjecam se mrtvom,a znam da sam ziva...kao da moje tijelo umire,kao da se raspada....Dvoje se rastaju...NJihove nade umrle...Njihovi snovi  ugasili se...Njihova srca slomljena....Njihove duse izgubljene i slomljene,,,,Rastaju se i placu...Proklinju nedjelju...Sudbinu,daljinu.....Njihove ladje potonule....Vjetar je nocas pijan.....Slomljeni i uplakani!Slomljen on,,,,a i ona!Kisa lije suze i jeca od bola skupa sa njima...Ne zele kraj...ali dosao je!Tracak nade u njima da ce se desiti neko cudo.....Nesto sto ce sprijeciti rastanak...Ljubav i osjecanja jaca od njih samih.....Zele se zagrliti ali ne ne mogu...daleko su....taj prokleti telefon....mogu samo cuti glas jedno drugom....mogu cuti jecaj....mogu cuti toplinu rijeci kroz suze....Njihovo posljenje VOLIM TE!Bez tebe sam NISTA!Sjecaju se rijeci:"AKO ME IKAD OSTAVIS POVEDI ME SA SOBOM!On joj govori da ce biti samo njen ili Boziji!ONa place...ne zele kraj...a rastaju se.....Hladnoca struji u njihovim tijelima....Moj zivot bez njega ulica koja vodi u propast...Pokusavam da spustim slusalicu da okoncam vec jednom sve...ali ne mogu to mi se cini kao najteza stvar....Pokusavam na silu da zaboravim ali jos vise volim.Pokusavam zaboraviti ona sjecanja,obecanja i rijeci...Pokusavam zaboraviti nezaboravljeno....Cujem vjetar kako tuzno cvili...na krilima nosi njegov miris....Tuzna simfinoja....Ni muzika  vise ne svira kao nekad...Izgubljena sam u vremenu,,..I dalje ocekujem od njega neku toplu rijec...ocekivam da cujem da ima jos nade...Ima je znam!Volimo se...Ne mozemo jedno bez drugog....Ali nasa srca su previse ponosna da bih jedna drugom oprostila...Moj dah zivota je s njim....Kako da obnovim srce koje je kao srusena kuca...Ne mogu da ostavim sve ono lijepo iza mene....Nemam snage da mu kazem ZBOGOM....Nemam snage da tjeram srce da zaboravi....On je jos tu...slusa moje rijeci....Gubi se u svemu tome bas kao i ja...Na minut sutimo obadvoje....cuje se samo jecaj....Osluskujem kako svaka minuta bez njega kida me na dijelove...Opet se sutnja ko hladnoca uvlaci u tijelo i kosti.Suze vriju!!!Nasi pogledi su nekad zracili radost...a sad...HLADNOCU,TUGU I BOL!Tako zelim da predjemo preko svoga...ali taj ponos...prokleti ponos....od njega nam trnu usne.Ne mogu viseee...Ne mozemo viseee!!!!!Boli nas sve ovo!!!!!Bol je ne izdrziva i prejaka.Dosta je vise nemamo snage....Mi se ne mozemo rastati...MI se volimo.....Oprastamo jedno drugom...oprastamo sve......Ali i dalje placemo....Zasto??Zbog onog rastanka koji je trajao samo sat vremena.....uzasnih sat vremena...ili placemo od srece sto smo jos skupa!!!!????Ponos opet pogazen...I moj i njegov¨!Ovaj put brisemo nedjelju iz naseg zivota...brisemo je iz kalendara kao da i ne postoji....Brisemo jedan gradic....Brisemo proslost......Opet ce da bude sve kao prije....Opet cu da budem njegova mala ALICKA!Opet ce da bude jedina ljubav mog zivota....Opet smo skupa.........Opet sretniiiiiiiiiii!!!!!!!!!!!!!!Opet mi daje nadu za zivot....opet me vodi kroz zivot...Opet me ozvio....Opet mi vratio osmijeh...Opet smo ozivjeli.....Jos uvijek smo zivi ne mogu da vjerujem!Ali jesmo....sretni smo opet.......Voli me...volim ga....Volimo se!Sretni smo!!!!!!!!!Volim te ALICU...Zauvijek TVOJA mala...ALICKAAAAAAAA!!!!!!!!!!

Po prvi put u svom zivotu osjecam da Volim...Da volim iskreno.....Srcem,dusom i tijelom,....Da se osjecam  potpunom,,,da mi ne fali nista....Nista me vise ne boli i ne vrijedja,,,,Ja imam njega,,,ja imam mog Sanela....Meni nije potreban niko vise...Ja nemam samo njega,,,imajuci njega imam sve,,,,Imajuci Sanela imam i najboljeg prijatelja i ljubav svog zivota,,,Ogledalo moje buducnosti....Nadam se da ce se ostvariti....Osjecam se kao malo dijete koje sanja i zeli....Milion zelja,ja zelim samo jednu....Zelim zauvijek da budem sa njim....Zelim da osnujemo nasu "malu"porodicu...bas onako kako smo i pricali....da kupujemo odijecu za naseg sina i nasu kcerkicu....Da budemo sretni kao sto smo sad....cak i sretniji....Sanjam i zelim!Toliko ima do toga....Toliko da mi ponekad ponestaje nade da cu postat godpodja ALIC!TOliko vremena nas dijeli od nasih snova......nasih zelja.....Moje proklete godine...moja gimnazija.....I volim i mrzim ovih 18 godina!Volim jer kazu ovo je najljepse razdoblje zivota...a mrzim....mrzim jer me poslije ove 18 dijeli jod dugo od ostvarenja mojih snova,,...moja matura,moj cetverodogdisnji fakultet moj odlasak  u PARIS.....Hoce li sve ovo moci da izdrzi...Vjerujem u svako obecanje...ali opet nesigurna u sebe....Toliko proklinjem svoju sudbinu...zasto nisam starija??Zasto ce me toliko toga dijeliti od mojih snova???Zasto moje nade moraju da spavaju godinama....Hoce li se ikad probuditi,hoce li se moj san ispuniti,hoce li se moja zelja ostvariti,hoce li njegovo obecanje biti ispunjeno......Strah i sreca.....Bol i nada....Tesko je misliti na to....Srce prica svoju pricu....masta se vec uselila u nas mali topli dom...razum slike realizuje...vec vidim nase malo zamisljeno skroviste...namjesteno po nasem izboru...nas mali vrt...nasu malu dijecu.....nasi najsretniji trenutci...Cudno kako zle sile i misli znaju da poniste ove misli...da uliju strah u mene....da me natjeraju da ne mislim na to....osjecam da mi sapucu da se to nikada nece ispuniti!A ja....kao malo dijete cvilim...trazim moj san....ne zelim da se unisti i nestane!Placem kao malo dijete kad izgubi neku vrijednu i voljenu stvar!Osjecam da mrzim....Mrzim ovu prokletu sudbinu...Mrzim ovu malu djevojcicu od 18 godina.....Kao da se dobro i zlo u meni bori....Ponekad dugo u noc razmisljam sta ce biti sa nama??Pitam se hocemo li uspijeti preci sve prepreke??Ljudi kao da ne razumiju!!!Ja volim....Ako je grijeh voljeti onda neka me osude na smrt...ja bez svega mogu...bez njega ne!!!!Kakav je zivot bez zelja i snova...kakav je zivot bez srece!Nek mi ne oduzimaju moje snove,moje zelje....Moju ljubav...Ljubav mog zivota!Volim onaj pogled....njegove krupne smedje okice....svaki put u meni bude vulkanske strasti....pogedom samim oduzima posljedji atome moje snage da se oduprem njegovim poljupcima....njegovim dodirima...Sjecam se one aprilske tihe noci...pored rijeke...gledajuci u zvijezde i nebo...sjecam se svakog trenutka...sjecam se kako smo smisljali imena nasoj dijeci koja ce ako Bog da doci jednog dana...sjecam se......kako smo preuredjivali nas sretni dom...kako smo planirali nasu buducnost!Nismo se skrivali ni od kog i ni od ceg!Pod otvorenim nebom kraj rijeke ljubili smo se kao ludi....njegove usne mi nikad nisu djelovale sladje...njegovi poljubci nikad nisu bili osjecajniji kao tad....Svaki put prepustimo se vremenu ne zeleci da jutro ikad dodje....Ali nazalost...to vrijeme prodje dok sklopimo i otvorimo oci.....Znam i osjecam da ga volim...Ponekad osjetim da sudbina nece dozvoliti da moje mjesto bude pored njega....On je opet svjetlo mog dana,sunce moga neba,sjaj mojih ociju,moja ljubav i razlog zbog kojeg zivim....Ponekad ovo zlo u meni nagovjestava da uzivam u posljednjim trenutcima s osobom koju volim...Svaki put taj prokleti strah,te proklete misli......natope moje oci suzama...Ne mogu da cutim!!!!Pomislim rastavit ce nas mnogo toga.....Prejaki smo volimo se.....Danas je svijet zao...Moje proklete godine....moj fakultet osjecam da ce nas bas on rastaviti!Moji ce me poslati da studiram....Moji ce me natjerati da odem u Francusku...Ja cu moliti i plakati ...rastavit ce nas!Ti si obecao..cekati ces me..govorit ces mi to.....reci ces da zelis da ja budem tvoj zivotni saputnik..tvoja mala alicka....majka tvoje dijece...Toliko me strah...buducnosti!!!!!Sudbina je prokleta...ne zelim da nas rastavi!Ponekad pomislim...moje prevelike zelje za studiranjem,za dobrim poslom...koje me drze jos od mog djetinjstva....kostat ce me moje najvece ljubavi u zivotu!Mozda cu otici...osjecat cu prazninu....nedostajat ces mi....Dolazit ces..rastajat cemo se u suzama svaki put...Ne zelim se razdvajati tako dugo od tebe.....Ne zelim kad se vratim da te izgubim....Ne zelim da zivim bez tebe!Zelim da budemo sretni kao sad,,,,da se osjecam potpunom i najsretnijom kao sinoc.....da mi pricas jos dugo o nama.....da obecas da ni matura,ni fakultet...ni moj jebeni odlazak u Paris nece nas rastaviti!!!!Zelim da bude kao za moj rodjendan.....Zelim toplinu rijeci...tvoje zagrljaje,tvoje poljupce,...Zelim da jednog dana nazdravimo.....Za nasu ljubav,nasu srecu....nas brak i nasu dijecu......Naseg Arijaana...i nasu mawu.........................cije ime jos nije odluceno!!!!!!!!!!!Volim te SANELEEEEEE!!!!!!

Kad si mi u zivot usao...mislila sam ja proci ces me poput vina za dan-dva...ali si na moje srce mrezu bacio sve mi snove u nju zapleo.....

"Nisi,nisi TI kao sto su drugi SVI...U mom srcu zauvijek pustio si korijene....

Dok te nisam srela  sve je bilo sivilo...I uz sebe srce nikog nije privilo..ali kad si u moje oci ti uplovio ljubav me promijenula....

VOLIM TE SANELEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!!!!!

Ne slusam te vise....obecanja su ti prazna....Kad obecas ne ispunis....samo pogazis....Uzalud se trudis....uzalud kad se ne pronalazis....pitam samu sebe kako se osjecam....Ne znam nemam odgovora....Ponekad osjetim kao da gledam lice stranca ,slusam neka obecanja....prazna i lazna...Nudis i obecavas....a ne ispunjavas....Kao da je sve oko nas postalo nijemo...kao da su tisina i tama prekrile sve!Osjecam da ne poznajem vise ni sebe i njega,,,,,Osjecam da je ovo trenutak slabosti.....Trenutak kad najjaci ostaju...trenutak kad osjecam da padamo....Toliko uspona i padova....jedan dan se sve popravi...a drugi opet sve isto...pa sve tako...dan za danom....svadja za svadjom...obecanje za obecanjem...Osjecam kao da ponovo ludim....Svaku noc tonem u misli koje mi nedaju da sanjam...Kao da gledam da se ruse sve kule koje sam gradila...Osjecam da se sve mjenja!Najgore slutim...I sad tek vidim...koliko te trebam...koliko mi znaci svaki trenutak kad si uz mene...Ti si svugdje oko mene....Ti si svjetlost u daljini....Tihi zvuk u tisini...Moja java,moj san....Svaka moja noc i svaki moj dan....Ti si mi sve!!!!!!!Isto kao nekad......Ubija me sve ovo!!!!!!!!Mrzim obecanja.......lazna obecanja!NIsta nije kao nekad....Razum to zna,,,srce ne zeli da osjeca...ova ljubav pronadje neki svoj put cak i onda kad ne treba...Ubija me sve ovo...Tvoje rijeci ponekad kao nasminkane lazi....ne iskrene kao prije,....tvoja obecanja ne ispunjiva kao nekad.....Nas put presjekle velike stijene i kamenje,...trudim se da ih sklonim ali ne ide....Nemam snage......Ne dovoljno!Jaka sam,a slaba ustvari!Jos uvijek se sjecam onog petka...ovog aprila.....Ja i ti....Kraj Vrbasa...slusamo kako zubori...gledamo nas odraz u njemu....Nebo prepuno zvijezda,,,,,mjesec ljepsi nego ikad!Nebo...mjesec...zvijezde,,,,rijeka...mi....Nase "obecanje"....Sjecam se kad smo gledali u mjesec...kad smo zazelili istu zelju...kad sam lezala na tvojim grudima...slusala otkucaj tvoga srca......Samo kad bih mogla vratiti vrijeme....vratila bih opet onaj petak...april 2007 ..vratila bih onaj pogled......onu nasu zelju....nase obecanje.......nase zvijezde...nase nebo....mjesec,,,,,zagrljaj...poljubac....Pozeljela bih da sve bude kao nekad!!!!!!!!Wolim teeeeeeee SANELE!!!!!!!

p.s

Hej raja,.,.nemojte me pogresno shvatiti...malo sam s*ebana ali sa mojim mawim i sa mnom sve je OK!sAMO jedan mali krizni period kroz koji prodju svi parovi...rasturit cemo mi to...cmoka!!!!!!Ipak se mi wojimoooooooo najvise na svijetuuuuuu....

Cesto mi se desi da razmisljam o nekim sitnicama....pomislim te sitnice mene nikad ne bih mogle da  povrijede....namsijesim im se u facu..i na kraju...bas te sitnice me povrijede....iste te sitnice za koje kazem NIKAD me ne mogu slomiti....lazem....vec me lome.....ispiru mi misli....vladaju mnome,a ja im se ne znam suprostaviti...Ne znam im reci DOSTA...PRESTANITE!Bas te proklete sitnice ruse granice mog razuma...dodiruju moj svijet i lazu me....tjeraju me da grijesim..a poslije da se kajem!Osjecam se kao lutalica....lutam poljima proslosti,kao da zivim od nje....Jos uvijek se sjecam kako je bilo tek na pocetku...koliko je bilo ljubavi...osjecam kad da sve prestaje,da se gasi...nije kao NEKAD!Hranim se i zivim od proslosti....svaki put kad se pogledam u ogledalo....opet vidim proslost....Sacuvam toplinu nekih davno izrecenih rijeci,,,i onda dopustim da tisina prekrije sve....Moje umorne usne tisinom govore....Podignem zidove hiljadama godina duge i zarobim se u okove proslosti!!!!!Osjecam da me tisina progoni....Nalazim se na mjestu gdje sve pocinje i NESTAJE!FALI MI....SVE I NISTA.....Ponekad se desi da neko davno sjecanje zablista u tami,poneki dodir jos uvijek naslutim izmedju jave  i sna...izmedju vrha i dna!Ali ni to nije kao nekad....Sve je izgubilo neki smisao....Pozelim da je sve kao prije,...ali ne nije.....Proslost nije svima hrana...samo meni!SVako jutro kad se probudim,,,jos jednom se pomolim.,....pozelim da bude tu kad se umorim,kad mi tisina sklopi oci....Svaki njegov trag sadasnjosti,,,brise proslost.....Lazem samoj sebi da me ne voli...a znam da me voli......Lazem i uvjeravam sebe da nisam jedina.......lazem da sam jedna u nizu...a NISAM!Lazna slika proslosti.....Fali mi...bas onako kako je bilo nekad.....slatko i opojno....Fale mi one iskre buducnosti koju sam vidjela u njegovim ocima....fale mi njegove ruke...nevjerni pogled i sanjive oci.....To sve imam i sad....ali osjecam da mi ne pripada.....Prije je iza svake njegove tople rijeci...kao dokaz bilo dijelo...ali sad???Gdje su zalutala ta dijela????Gdje je odleprsalo ono vrijeme provedeno sa mnom????Sadasnjost je pobijedila proslost...a ja ...od proslosti nemam NISTA!Zapitam se sta mi ona nudi....mozda poraz.....sta s njom da radim???Da dobivam ili gubim????Da bjezim od nje ili da ostanem sa njom??Gdje sam ja???U proslosti ili sadasnjosti???Izmedju budjenja ili sna....ili na samom dnu srca gdje se tuga krije....Gdje sam ja u ovoj prici....izmedju sjaja i tame,proslosti i sadasnjosti.....izmedju bluda i zablude...Zelim da vristim....da vriskom dozovem tisinu kojom se pozdravljamo...Znam da sam OHOLA I LAZLJIVA.....Znam da sam sebicna jer mislim samo na sebe.....Ali jos uvijek sam TVOJA.....Tvojim usnama sludjena,u tvojim ocima zarobljena,jos uvijek sam tvoj nemir,tvoj odraz u ogledalu,tvoja strast,tvoj progon i tvoja odbrana....jos uvijek tvoja "djevojcica".....Samo mi reci da sam jos uvijek tvoja......Cuvaj me...od seebe i hladnih dodira sadasnjosti....Povedi me sa sobom.,...na ono isto mjesto....gdje sve POCINJE I PRESTAJE......odvedi me u proslost....nek ostanu samo staklici sadasnjosti,neka jeziva osjecanja i gorka praznina koja ubija....Odvedi me tamo,....moja je ljubav ogledalo svih tvojih zelja.....potrazi proslost svaki put kad te uplasi tjeskoba prolaznosti i ceznje....kad zvijeri u tebi pozele da poruse sve ovo sto smo stvorili......bas kao sto sad rade meni!Pusti proslost nek cuti,nek nas vodi na mjesta gdje smo bili nekad sretni....Pusti nek vjetrovi tugu odnesu i bez rijeci priznaj mi sve.....Podari mi jos jedan ceznjiv pogled...pogled proslosti...ukradi mi osmijeh bas kao nekad....Zarobi me izmedju svijetova u javi ovog mog sna....zarobi me medju proslost....odvedi me u nestvarnost.....Ne budi me.....ne reci da me VOLIS.....plasim se tih rijeci....ljubav je sebicna i ranjiva.....ja sam jos sebicnija.....ja sam vise ranjena i slomljena......ja sam olovna i teska.....ja sam poderana lutkica....ja sam lutalica.....ja sam PROSLOST.....ja sam njen zarobljenik....ja sam sebicna i ranjena.....ohola i losa....Takva sam kakva jesam!ALI sam jos uvijek tvoja.....I jednom kad sve bude...a opet nista ne bude,jednom kad se umoris od bjezanja i pozelis se proslosti...dodji...zaspi na mojim rukama...pusti kisu nek pjeva......pisat cemo pjesme bez rijeci i rime.....bjezat cemo u PROSLOST!!!!!!!Postat cemo dvije lutalice...zivjet cemo od proslosti,srece,ljubavi i uspomena....

Volim te SANELEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE.........

Osjecam se uzasno....bolje receno GROZNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Veceras sam bila u gradu.....mawi nije mogao doci :( Cijelu noc sam ga ocekivala....poslao mi sms da nece doci.....sva sam bila s*ebana!Nisam mogla vjerovati da mi toliko nedostaje...bez njega nemam nista...svaki dio mene kao da je odnijeo sa sobom...tuzna sam,slomljena i bezvoljna....znam da me voli...ali bez njega se ne mogu ni smijati...Svi oko mene...igraju,plesu i pjevaju,,,,a ja,,,,,sjedim i gledam...mislima daleko od onih sto su sretni.....Ne mogu da se smijem.....Moj osmijeh je odnijeo sa sobom.....Nijedna pjesma ne pogadja me,....nemam srca kod njega je....Ne ustajem da plesem,....osjecam da mi tijelo trne,,,,,osjecam da padam,,,,osjecam da sam prazna,,,,,Ostavljam prijatelje,,,,uzimam svoje stvari i zelim da idem kuci!Ni s njima mi nije lijepo kao nekad,....Ne znam da se provedem bez njega.....zmrim a vidim parove oko mene,,,,Ne mogu da izdrzim,...Bolje i da se vratim u svoju tamnicu,,,,u njoj sam zarobljena u okovima sjecanja i misli!Volim da sam sjebana,da sam sama...naucila sam ja to.....Ni suze me ne vrijedjaju vise....Ne bole me,naprotiv placem kao malo dijete....Razgovaram u sebi......Koracam olovnim i teskim korakom,,,,,slusam kako rijeka tiho zubori.....Vjetar se poigrava mojom kosom,,,,,Gledam u zvijezde....rasute po nebu.....skoro da ih i nema!Oci mi svijetle u mraku....pune su suza...Cak se i mjesec sakrio...i zvijezde su tuzne,gledam kako se polako gase...gasim se i ja......mrvi se i onaj mali dio mene sto je ostao od sinoc....Tako mi je tesko....Koracam prema nasem mjestu....sjedam na zelenu klupu.....zapalila sam cigaru ocekujuci da se stisam,da smirim ove demone u meni,ne prestajem da drhtim....gledam u zar na cigari....skoro da je izgorila....gasi se,poslednji dim iz nje...umire,,,,umirem i ja!Zasto mi ovoliko nedostaje??????Sama sam na klupi,oko mene nikog nema....skolsko svijetlo priguseno...mrtvilo...tama...odgovara mi....gledam u klupu,stepenice,zidove,,,sjetim se "NAS"...sjecam se lijepih trenutaka....citav film pred mojim ocima......sretna sam dok sjedim tu...na minut se probudim,opirem se osjecaju,,,,na mobitelu nasa slika....pogledom ga trazim,,,,nije sa mnom!SAMA SAM!!!!!!!!!!!Lazem,...nisam oko mene je mrak...sum i jecaj vjetra......vjetar me dodiruje....krilima mi brise suzu????Zasto placem???Ne znam....pitam se sama...zasto????Pa on me voli....on je sretan sa mnom,,,,,ali veceras nije tu!Boli me ta istina,...Vjetar me dodiruje i igra se sa mojom kosom,,,,,,,sjecam se opet njega,,,,,,topline njegovih rijeci,njegovog zagrljaja....osjecam kao da mi provlaci ruku kroz kosu i miluje mi lice,,,,ali to nije on.......to je vjetar....tjesi me!Ali ne pomaze mi....ni on ni mrak,ni klupa,,,,sve me to boli i vrijedja jos vise!Samo mi donosi sjecanje.....Mrzim ovu daljinu...mrzim sve oko mene.....mrzim SUBOTU!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Osjecam se kao staklena porculanska lutkica......luutkica koja se nocas slomila na sto malih,sitnih komadica...ne mogu da je sastavim...ne mogu da sastavim sebe.....kako tuzno zvuci sve ovo....ova masta boje proljeca,ova tuzna simfoniija zivota....Bolje da krenem kuci...dosta mi je za veceras...i previs!Idem a i dalje pricam sa sobom...trazim mjesec,a nema ga bas kao ni njega!!!!!!!!Radujem se kad pomislim da cemo se mozda cuti...mozda ce doci na net!Oblacim njegovu maicu s natpisom "I AM SO HAPPY!!!!!!!!!Ocekujem da dodje.....ali.....nista......uzalud sve ovo!Veceras nije tu.....grrrrrrrrr  mrzim ovo!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Odlucujem da potrazim novo skroviste...idem da spavam....idem da sanjam.....jer znam....jer sigurna sam...tamo,negdje daleko....srest cu ga,vidjet cu ga bit cu s njim!Sve to u mojim snovima....ljubit cemo se....drzat cemo se za ruke....saputat cemo slatke rijeci.....bit cemo sretni....bit cemo nasmijani...bas kao i SINOC!!!!!!!!SNOVI me ispunjuju...guse prazninu u meni!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Idem...bjezim od stvarnosti...idem u mastu,idem u snove...idem tamo gdje sam nasmijana i sretna!!!!!!!!!!!!Volim te SANELE!!!!!!!!!!!!!!!